„Zlatni dukati“, danas „Najbolji hrvatski tamburaši“, tamburaška su skupina koja djeluje od 1983. godine, kada se pojavljuju na tadašnjoj glazbenoj sceni s albumom "Ni sokaci nisu što su nekad bili" u izdanju tadašnjeg "Jugotona" a u slijedećem sastavu. Prvu postavu činili su tada
Zoran Bucković (prim), Stanko Šarić (basprim), Zdravko Šljivac (basprim), Željko Miloš Yinks (čelo), Mario Pleše (kontra), Mato Lukačević (bas) i Marijan Majdak (vokalni solist). U ovom sastavu grupa je djelovala kratko vrijeme, tek jednu sezonu, da bi dvojica članova tadašnje ekipe, Mato Lukačević i Stanko Šarić, nastavili nastupati pod imenom "Zlatni dukati" udruživši se sa skupinom tamburaša iz svog rodnog mjesta Štitar. Predvođeni Šimom Dominkovićem, ekipa u sastavu: Andrija Miličić, Mato Miličić, Mirko Gašparović, Josip Dominković, Mato Lukačević i Stanko Šarić, a nešto kasnije im se pridružuje i Hrvoje Majić (sada pokojni) u narednih nekoliko godina, nastupaju u okolici Županje tj. na prostoru istočne Slavonije sve do 1985.g. kada se ekipa razilazi zbog nesuglasica. Godinu dana kasnije Mato Lukačević u suradnji sa Stjepanom Bogutovcem - Stipom ponovno okuplja ekipu u sastavu Petar Nikolić (violina), Hrvoje Majić (basprim), Mirko Gašparović (basprim), Stjepan Bogutovac (basprim), Mato Miličić Pišta ( kontra), Mato Lukačević (bas). Ovaj sastav također nastupa u županjskom kraju, a posebno je bio značajan stalni angažman u taverni restorana "Kristal" gdje su nastupali 86./87.godine. Krajem ‘86. u sastav ponovno ulazi Stanko Šarić, a iz sastava izlazi Petar Nikolić, te se u ljeto ‘87. kreće s nastupima diljem Hrvatske uz pomoć tadašnje glazbene agencije "Lira" iz Čakovca. Iste godine se dogovara suradnja s kompozitorom Josipom Ivankovićem, a rezultat je bio album "Nek zvone tambure" koji izlazi na tržište 1988. Nakon neslaganja u pogledu suradnje s Josipom Ivankovićem, u lipnju 1988. iz grupe odlazi Stjepan Bogutovac, a preostala petorka nastavlja, uglavnom plodnu, suradnju s Josipom Ivankovićem iz koje je proizašao niz albuma.
Na turneji u organizaciji Hrvatske Bratske Zajednice iz SAD-a rađa se ideja za snimanjem albuma s domoljubnim pjesmama "Hrvatska pjesmarica", koji puno pridonosi popularizaciji sastava i tamburaške glazbe uopće, što je ujedno bio i velik doprinos grupe u oslobađanju nacionalnog duha te razvoju i uspostavljanju demokratskih odnosa u tadašnjoj državi. Nakon velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, 1991. sastav i dalje djeluje na nacionalnoj liniji te snima tzv. ratne pjesme. U to vrijeme izlazi album "U meni Hrvatska" koji je po mišljenju vojnih stručnjaka u to vrijeme djelovao poput "topovskih bitnica" i hrabrio nenaoružane hrvatske ljude. Uspješna suradnja s Josipom Ivankovićem okončana je 1996. nakon sve učestalijih razmirica i sukobljavanja. Epilog ovog razilaženja u mišljenjima još uvijek čeka rješenje na sudu, a zbog nerealnih tužbi i zahtjeva od strane Josipa Ivankovića, grupa je 1997. po prijedlogu Croatia Recordsa, morala promijeniti ime u "Najbolji hrvatski tamburaši". Unatoč toj činjenici sastav i dalje nastavlja s radom i to uspješno, rezultat čega su i sljedeća izdanja: "Vranac" (tada su se još uvijek zvali „Zlatni dukati“), "Nek me pamte gradovi", "Hrvatske pjesme iz Bosne i Hercegovine", "Sedam dana", "Divne godine", „Tamburica od javora suva“ te najnoviji album "Sretan Božić". 1999. grupu je zadesio tragičan događaj, smrt dugogodišnjeg primaša Hrvoja Majića koji je iz nepoznatih razloga, nenadano, okončao život suicidom. Taj događaj bio je tragično i šokantno saznanje, ne samo za članove sastava i obitelj, nego i za svekoliku hrvatsku javnost. Nakon ovog nemilog događaja preostali članovi sastava, svjesni nepovratnog gubitka, ipak nalaze snagu i nastavljaju s radom. Na mjesto pokojnog Hrvoja Majića u grupu dolazi talentirani glazbenik Denis Špegelj iz Virovitice, te svojim predanim radom i mladošću unosi svježinu u ovaj legendarni sastav. On zamjenjuje pokojnog Hrvoja Majića od albuma "Sedam dana". Od tog albuma grupa djeluje u sastavu: Stanko Šarić (basprim), Denis Špegelj (basprim), Mirko Gašparović (basprim),
Mato Miličić Pišta (kontra) i Mato Lukačević (bas). U srpnju ove godine Najbolji hrvatski tamburaši proslavili će 20 godina uspješnog rada i karijere obogaćene brojnim hitovima.
Službene stranice:
www.najboljihrvatskitamburasi.com

Vezane vijesti

16.07.2010: NOVI ALBUM NAJBOLJIH HRVATSKIH TAMBURAŠA - SLAVONIJO, BISERU HRVATSKE
30.04.2010: NAJBOLJI HRVATSKI TAMBURAŠI NAJAVLJUJU NOVI ALBUM PJESMOM ŠTO TE SOKOL NIJE VOLIO
17.08.2007: NAJBOLJI HRVATSKI TAMBURAŠI, ZLATNA KOLEKCIJA
25.07.2007: NAJBOLJI HRVATSKI TAMBURAŠI - NOSTALGIJA
08.12.2005: NAJBOLJI HRVATSKI TAMBURAŠI I CROATIA RECORDS
POZIVAJU VAS NA KONCERTNU PROMOCIJU
NOVOG ALBUMA "SRETAN BOŽIĆ"

NASLOVNICA I SHOP I IZDANJA I O NAMA I KONTAKT I DOBAR ZVUK I CR KLUB I ARHIVA I ADMIN